Kontakt

Dario Kulušic
Stablinac IV. br. 43
22211 Vodice
dario.kulusic@gmail.com
00 385 98 888 901

Grad Vodice

Pročitaj detaljnije


Linkovi

Grad Vodice

VODICE

Vodice su turisticko središte u srcu Jadrana, poznato po svojoj živosti, ljepotama, prekrasnoj uredenosti, raznolikosti turisticke ponude i ljubaznim domacinima. Smještene su na obali, u širokom zaljevu, 11 km sjeverozapadno od Šibenika, centra Šibensko-kninske županije. Vodice danas broje 10.000 stanovnika i idealno su mjesto za odmor gdje ce svatko pronaci nešto za seb 

Vodice sa svim svojim sadržajima postale su najpoznatiji centar  na srednjem dijelu Jadrana. I to zaista nije došlo samo od sebe niti se to dogodilo slucajno. Grad Vodice kao turisticka destinacija odlucili su se za ovakvu vrstu privrede prije 50 godina ocito shvativši da im je Bog u ruke dao pravi mali raj koji mogu i moraju iskoristiti i kapitalizirati. 

Vodicko okruženje:

OTOK PRVIC

Otok se sa svoja dva naselje, Šepurinama i Prvic Lukom, spominje još u 11. stoljecu. Znacajnije naseljavanje zapocinje bijegom stanovnika iz Srime i Vodica u strahu od Turaka, a u 16. stoljecu postaju pomodno odredište šibenskih velikaša i plemica. Ovdje imucni grade svoje vile i ljetnikovce. Izuzetak nije bila ni poznata šibenska obitelj Vrancic. Faust Vrancic roden je u Šibeniku 1551. godine. Pri samom spomenu njegova imena, prva asocijacija je padobran. Medutim, naš Leonardo, bio je svestrani mislilac i znanstvenik. Pod utjecajem svog poznatog i priznatog strica, Antuna Vrancica, i samog velikog znanstvenika, brzo se proslavio kao povjesnicar i pisac. Nekada su Šepurine brojale više stanovnika nego Vodice, škole su bile pune djece. Danas, nažalost dijele sudbinu svih otocnih mjesta. U slikovitoj Šepurini, postoje dvije sakralne gradevine. Župna crkva Velike Gospe sagradena je 1878. godine i crkva sv. Roka sagradena 1620. godine koja je poznata po jedinstvenom baroknom oltaru. 

SRIMA

Srimarski poluotok nastanjen je još u pretpovijesnom i antickom dobu. Najvrijedniji, sigurno najbolje održavani, arheološki lokalitet je kompleks kasnoanticke dvodjelne bazilike u Prižbi. Na brijegu iznad naselja nalazi se crkvica posvecena Gospi. To je jednobrodna gradevina sa zvonikom. Prvotni oltar sa slikom izgorio je u požaru 1918. godine i zamijenjen je bizantskom Gospom sa srebrnom košuljom. Na apsidi crkve nalazi se vrijedna freska s kraja 12. stoljeca koja prikazuje Majku Božju sa djetetom i likove sv. Vida i Jurja. Zanimljiv je prikaz oraca pored lika sv. Jurja, vjerojatno autoportret samog slikara freske.

ŠIBENIK

 Reljefnu sliku šibenskoga podrucja karakteriziraju brdski vapnenacki grebeni, zatim udoline (Gornje i Donje polje) i zaravni - osnova poljodjelstva. Od biljnog pokrivaca najviše je zastupljena smrca u zaledu i makija u priobalno - otockim predjelima. Za šibensko podrucje je karakteristicna mediteranska klima s vrucim ljetima koja razblažuje maestral i suhim zimama.

Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzašticenijoj prirodnoj luci, na sredini istocne obale Jadranskoga mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušcu ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali plavo more, cudljivo i lijepo, koje ih je vjekovima branilo i štitilo, hranilo i cuvalo.

Danas je Šibenik sa 47 274  stanovnika (2011.) glavni grad te kulturno, prosvjetno, administrativno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.

Prometni položaj grada Šibenika je izuzetno znacajan jer dobre prometne veze omogucuju kvalitetnu povezanost s okolnim podrucjima Okosnica je Jadranska turisticka cesta s odvojcima do Drniša (33km) i Knina (55km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Znacajna je i željeznicka pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Zracni se promet odvija preko splitske zracne luke u Kaštelima (udaljena 45 km) i zadarske zracne luke Zemunik (udaljena 50 km). Novoizgradena autocesta Dalmatina još je kvalitetnije povezala Šibenik s ostalim dijelovima Hrvatske, te Europom.

TRIBUNJ

Sa zapadne strane Vodica smjestilo se slikovito mjesto Tribunj, poznato prvenstveno kao ribarsko naselje u kojega hitaju sladokusci svakoga dana oko 17 sati. Onda tribunjska riva oživi. Vracaju se mnogobrojne domace ribarice iz cjelodnevnog iscrpljujuceg ribolova.

Ugodaj je potpun osvrnete li se oko sebe i udahnete miris usko zbijenih kuca na drevnom otoku. Nedavno je stari kameni most obnovljen i sjaji u novom starom ruhu. Kad je mjesto nastalo, prvobitno se zvalo Tribohunj.

Povijest Vodica:

Prva naselja razvila su se u zaledu Vodica još u pretpovijesno doba. Cesta kojom ulazite u grad sa lijeve i desne strane skriva naše korijene i povijest kojom je uvjetovan današnji život na ovom prostoru.

Rakitnica, Mrdakovica, Pišca, Kamena i Okit, danas su imena plodnih imanja naših vrijednih težaka, a nekada su bili stanovi i sela u kojima se radilo i živjelo. Brojni materijalni dokazi svjedoce o kontinuiranom životu u ovim poljima još od željeznog doba.

Vodicka polja obiluju vodom i plodnom zemljom, idealno su mjesto za stanovnje i ugodan život. Stanovnici su uzgajali masline i vinovu lozu, te višnje maraske. Danas u poljima još ima vidljivih ostataka stanova u kojima se obitavalo, sacuvani su bunari i lokve na kojima se napajala stoka.

U zelenilu obradenih polja stoje gromace, veliki kameni zidovi gradeni u suhozidu, koji dijele vlasnika od vlasnika i svjedoce o dalmatinskom cvrstom duhu, volji, snazi i prkosu. Odolijevaju vremenu i stare tradicionalne gradevine, bunje, koje su nekad služile kao pastirski stanovi, kao siguran zaklon od lošeg vremena ili samo kao odlagalište za alat.

Nastanak Vodica vezan je uz pocetak gradnje crkve sv. Križa kraj današnjeg hotela Punta, 1402. godine.

Jedan šibenski zapis iz iste godine imenuje Vodice po prvi puta. U njemu se nalaže vodickim kmetovima i težacima da moraju platiti za gradnju šibenske katedrale. U to doba obala je jako slabo naseljena, ima samo nekoliko kuca. Ovdje su pristajali brodovi, održavao se sajam. Razmjenjivali su se domaci poljoprivredni i zanatski proizvodi sa onima pristiglima na brodovima.

Ipak, Vodice su po necemu bile fenomen: one su izvozile pitku vodu i to sve do kraja 19. stoljeca. Uostalom, razvile su se upravo na ovome mjesto zahvaljujuci bunarima s bocatom vodom. Danas su na glavnom gradskom trgu ocuvana dva kao spomen na tradiciju i stare obicaje.

Bunar nije bilo samo mjesto gdje se dolazilo po pitku vodu i gdje se prala roba, ovdje su se odvijala sva društvena zbivanja, ovdje su se radale ljubavi i ugovarali brakovi, ovdje se vodilo kolo i pjevala pjesma, ovdje se sastajalo i rastajalo, smijalo i plakalo.