Grad Vodice

VODICE

Vodice su turističko središte u srcu Jadrana, poznato po svojoj živosti, ljepotama, prekrasnoj uređenosti, raznolikosti turističke ponude i ljubaznim domaćinima. Smještene su na obali, u širokom zaljevu, 11 km sjeverozapadno od Šibenika, centra Šibensko-kninske županije. Vodice danas broje 10.000 stanovnika i idealno su mjesto za odmor gdje će svatko pronaći nešto za seb 

Vodice sa svim svojim sadržajima postale su najpoznatiji centar  na srednjem dijelu Jadrana. I to zaista nije došlo samo od sebe niti se to dogodilo slučajno. Grad Vodice kao turistička destinacija odlučili su se za ovakvu vrstu privrede prije 50 godina očito shvativši da im je Bog u ruke dao pravi mali raj koji mogu i moraju iskoristiti i kapitalizirati. 

Vodičko okruženje:

OTOK PRVIĆ

Otok se sa svoja dva naselje, Šepurinama i Prvić Lukom, spominje još u 11. stoljeću. Značajnije naseljavanje započinje bijegom stanovnika iz Srime i Vodica u strahu od Turaka, a u 16. stoljeću postaju pomodno odredište šibenskih velikaša i plemića. Ovdje imućni grade svoje vile i ljetnikovce. Izuzetak nije bila ni poznata šibenska obitelj Vrančić. Faust Vrančić rođen je u Šibeniku 1551. godine. Pri samom spomenu njegova imena, prva asocijacija je padobran. Međutim, naš Leonardo, bio je svestrani mislilac i znanstvenik. Pod utjecajem svog poznatog i priznatog strica, Antuna Vrančića, i samog velikog znanstvenika, brzo se proslavio kao povjesničar i pisac. Nekada su Šepurine brojale više stanovnika nego Vodice, škole su bile pune djece. Danas, nažalost dijele sudbinu svih otočnih mjesta. U slikovitoj Šepurini, postoje dvije sakralne građevine. Župna crkva Velike Gospe sagrađena je 1878. godine i crkva sv. Roka sagrađena 1620. godine koja je poznata po jedinstvenom baroknom oltaru. 

SRIMA

Srimarski poluotok nastanjen je još u pretpovijesnom i antičkom dobu. Najvrijedniji, sigurno najbolje održavani, arheološki lokalitet je kompleks kasnoantičke dvodjelne bazilike u Prižbi. Na brijegu iznad naselja nalazi se crkvica posvećena Gospi. To je jednobrodna građevina sa zvonikom. Prvotni oltar sa slikom izgorio je u požaru 1918. godine i zamijenjen je bizantskom Gospom sa srebrnom košuljom. Na apsidi crkve nalazi se vrijedna freska s kraja 12. stoljeća koja prikazuje Majku Božju sa djetetom i likove sv. Vida i Jurja. Zanimljiv je prikaz orača pored lika sv. Jurja, vjerojatno autoportret samog slikara freske.

ŠIBENIK

 Reljefnu sliku šibenskoga područja karakteriziraju brdski vapnenački grebeni, zatim udoline (Gornje i Donje polje) i zaravni - osnova poljodjelstva. Od biljnog pokrivača najviše je zastupljena smrča u zaledu i makija u priobalno - otočkim predjelima. Za šibensko područje je karakteristična mediteranska klima s vrućim ljetima koja razblažuje maestral i suhim zimama.

Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, na sredini istočne obale Jadranskoga mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti, vjerojatno na mjestu gdje su neki od prvih doseljenih Hrvata ugledali plavo more, ćudljivo i lijepo, koje ih je vjekovima branilo i štitilo, hranilo i čuvalo.

Danas je Šibenik sa 47 274  stanovnika (2011.) glavni grad te kulturno, prosvjetno, administrativno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.

Prometni položaj grada Šibenika je izuzetno značajan jer dobre prometne veze omogućuju kvalitetnu povezanost s okolnim područjima Okosnica je Jadranska turistička cesta s odvojcima do Drniša (33km) i Knina (55km) te dalje u unutrašnjost Hrvatske. Značajna je i željeznička pruga koja vodi prema Zagrebu i Splitu. Zračni se promet odvija preko splitske zračne luke u Kaštelima (udaljena 45 km) i zadarske zračne luke Zemunik (udaljena 50 km). Novoizgrađena autocesta Dalmatina još je kvalitetnije povezala Šibenik s ostalim dijelovima Hrvatske, te Europom.

TRIBUNJ

Sa zapadne strane Vodica smjestilo se slikovito mjesto Tribunj, poznato prvenstveno kao ribarsko naselje u kojega hitaju sladokusci svakoga dana oko 17 sati. Onda tribunjska riva oživi. Vraćaju se mnogobrojne domaće ribarice iz cjelodnevnog iscrpljujućeg ribolova.

Ugođaj je potpun osvrnete li se oko sebe i udahnete miris usko zbijenih kuća na drevnom otoku. Nedavno je stari kameni most obnovljen i sjaji u novom starom ruhu. Kad je mjesto nastalo, prvobitno se zvalo Tribohunj.

Povijest Vodica:

Prva naselja razvila su se u zaleđu Vodica još u pretpovijesno doba. Cesta kojom ulazite u grad sa lijeve i desne strane skriva naše korijene i povijest kojom je uvjetovan današnji život na ovom prostoru.

Rakitnica, Mrdakovica, Pišća, Kamena i Okit, danas su imena plodnih imanja naših vrijednih težaka, a nekada su bili stanovi i sela u kojima se radilo i živjelo. Brojni materijalni dokazi svjedoče o kontinuiranom životu u ovim poljima još od željeznog doba.

Vodička polja obiluju vodom i plodnom zemljom, idealno su mjesto za stanovnje i ugodan život. Stanovnici su uzgajali masline i vinovu lozu, te višnje maraske. Danas u poljima još ima vidljivih ostataka stanova u kojima se obitavalo, sačuvani su bunari i lokve na kojima se napajala stoka.

U zelenilu obrađenih polja stoje gromače, veliki kameni zidovi građeni u suhozidu, koji dijele vlasnika od vlasnika i svjedoče o dalmatinskom čvrstom duhu, volji, snazi i prkosu. Odolijevaju vremenu i stare tradicionalne građevine, bunje, koje su nekad služile kao pastirski stanovi, kao siguran zaklon od lošeg vremena ili samo kao odlagalište za alat.

Nastanak Vodica vezan je uz početak gradnje crkve sv. Križa kraj današnjeg hotela Punta, 1402. godine.

Jedan šibenski zapis iz iste godine imenuje Vodice po prvi puta. U njemu se nalaže vodičkim kmetovima i težacima da moraju platiti za gradnju šibenske katedrale. U to doba obala je jako slabo naseljena, ima samo nekoliko kuća. Ovdje su pristajali brodovi, održavao se sajam. Razmjenjivali su se domaći poljoprivredni i zanatski proizvodi sa onima pristiglima na brodovima.

Ipak, Vodice su po nečemu bile fenomen: one su izvozile pitku vodu i to sve do kraja 19. stoljeća. Uostalom, razvile su se upravo na ovome mjesto zahvaljujući bunarima s boćatom vodom. Danas su na glavnom gradskom trgu očuvana dva kao spomen na tradiciju i stare običaje.

Bunar nije bilo samo mjesto gdje se dolazilo po pitku vodu i gdje se prala roba, ovdje su se odvijala sva društvena zbivanja, ovdje su se rađale ljubavi i ugovarali brakovi, ovdje se vodilo kolo i pjevala pjesma, ovdje se sastajalo i rastajalo, smijalo i plakalo.